KuČni prikljuČci

Kućni priključak je spoj plinske instalacije u zgradi s podzemnim plinovodom. U pravilu se polaže s padom prema plinovodu, a s vanjske strane završava na NT mreži s glavnim zapornim organom ili na ST mreži s glavnim zapornim organom i regulacijsko sigurnosnim uređajem.

Jedna zgrada može imati samo jedan priključak, dok velike stambene zgrade s više ulaza imaju poseban priključak za svaki ulaz. Za ulazak plinskog priključka u stambenu zgradu pri projektiranju i izgradnji valja predvidjeti posebnu prostoriju.

 

Završetak kućnog priključka u zgradi se može nalaziti u podrumu, ulazu ilistubištu, fasadnom ili nazidnom ormariću. Ako sepriključak nalazi u podrumu, posebnu pozornost trebaobratiti na prolaz kroz vanjski zid, što treba ostvariti kroz zaštitnu cijev (tzv. klasičnim načinom) ili u obliku kapsule, a zatim propisno zabrtviti.

Glavni zaporni organ uvijek mora biti dostupan i ako je smješten unutar građevine, mora izdržati toplinsko opterećenje do 650 °C, što se dokazuje certifikatom ovlaštene ustanove, pri čemu su zahtjevi za ispitivanje određeni prema DIN 3230, 3389, 3537 i 3547. Kod postavljanja u podrum, za priključke veće od DN 80 te za priključke javnih zgrada, bez obzira na dimenziju, valja predvidjeti dodatni zaporni organ koji se ugrađuje na priključku ispred zgrade.

Ako je kućni priključak izveden od PE-HD-a, na dijelu cjevovoda najmanje 1 m ispred ulaska u zgradu pa do glavnog zapornog organa, trebaju se koristiti čelične cijevi. Čelični plinovodi, dijelovi kućnih priključaka i unutarnje plinske instalacije izvode se zavarivanjem. Prirubnički spojevi dopušteni su na ukopanim i nadzemnim dijelovima instalacija na spojevima sa zaporima, mjernim i regulacijskim elementima. Navojni spojevi dopušteni su samo na unutarnjim plinskim instalacijama na spojevima sa zaporima, mjernim i regulacijskim elementima te priključcima za trošila.

 

Sedlo je prvi element sa kojim počinje instalacija priključka plina. On služi za spoj na glavnu plinsku cijev. Ima ugrađeni nož za bušenje cijevi. Kao završni sigurnosni element može se zavariti završna kapa na otvor noža u sedlu.

 

 

 

 

Do sedla se može ugraditi glavni zaporni ventil i tvrdog polietilena koji služi za zatvaranje plina ako dođe do havarije odnosno požara na samom objektu. Blokadna slavina ima vreteno koje izlazi iz zemlje i završava u lijevanoj škrinjici sa oznakom "PLIN". Pokraj škrinjice može se staviti stupić za označavanje slavine. Radna cijev, koja ide prema objektu spaja se na blokadnu slavinu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Cijev se vodi po rovu, dubine oko 70 cm. Nakon iskopa rova, na dno se postavlja pijesak koji čini "posteljicu" na koju se postavlja radna cijev. Nakon toga se cijev zatrpava sa 10-15 cm pijeska kako bi se zaštitila od mogućih budućih oštećenja uslijed vibracija i teških tereta koji bi mogli prelaziti preko cijevi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Radna cijev završava u plinskom ormariću koji se nalazi na fasadi objekta. Moze biti isturen iz fasade ili ugraden u fasadu, ali zaporni ventili prije i poslije mjerno redukcijskog ormarića moraju biti u svakom trenutku dostupni. Mjerno redukcijski set se sastoji od više elemenata a najvažniji su: glavni ventil, hvatač nečistoća, regulator pritiska i plinsko brojilo. Ormarić može biti plastičan ako se koristi za manje objekte, sa plinskim brojilima G4 i G6. Također može biti izrađen od čeličnog ili prokrom lima, ako se koristi za veće potrošače sa velikim regulatorima i brojilima. Može se izraditi i samostojeća mjerno redukcijska stanica koja nije vezana za objekat.

Kada govorimo o mjerno redukcijskoj stanici (MRS) možemo misliti kako na male kućne ormariće tako i na velike stanice, namjenjene velikim postrojenjima i potrošačima sa više mjernih mjesta, raznoraznim korektorima, regulatorima, stabilizatorima i drugim važnim elementima MRS-a.